Standard (EADGBE)

Mutna svjetla kisovitog grada

ostala su iza nas

U meni pada i posljednja nada

da razumijes moj glas

Niz staklo klize krupne kapi

i moje rijeci klize uz njih

Kad bi se vratili posljednji sati

promjenit nesto da li uspio bi

Chours:

A zao mi je nas

zao mi je snova ugaslih

nasih zelja glas

sad je tako dalek tako tih

A zao mi je nas

i znam da neznam sebi prizanti

da nasih zelja jaz

i tebe i mene

od nas ce odvesti

Zaustavljam se i otvaram vrata

s kisom su rijeci prestale

Tvoj zadnji osmijeh zaklanja tama

a moj u meni zapinje

Sve ono sto je bilo sve

sad u nista se zatvara

Nazad krenem ne okrecem se

dok se noc u jutro pretvara

Chours:

A zao mi je nas

zao mi je snova ugaslih

nasih zelja glas

sad je tako dalek tako tih

A zao mi je nas

i znam da neznam sebi prizanti

da nasih zelja jaz

i tebe i mene

od nas ce odvesti